Gledajuci na termometre u automobilima ili na javnim mjestima po kojima bismo trebali biti u proljetnom, aprilskom ili majskom, okruženju kada je snijeg rijetkost ili je vec okopnio, malo starije generacije Sarajlija se odmah prisjete i zime prije 30 godina. Iako smo bili duboko u januaru, pa potom u februaru, te 1984. godine snijega, baš kao i ove godine, nije bilo, mada su temperature bile nešto niže.
Iako nedostatak snijega u vecem gradu može samo olakšati život, i pješacima, i vozacima, i svima koji se bave snabdijevanjem ili putuju nekud, tada, prije 30 godina, snijeg je predstavljao neophodan i nezaobilazan preduslov za najveci
sportski dogadaj ikada održan na ovim prostorima, i u BiH i u bivšoj SFRJ – XIV Zimske olimpijske igre. I cijeli grad, cijela BiH, cijela bivša država su se nadali pahuljama. Jer ako nema snijega, nema ni igara.
I dok ce mnogi mediji, organizacije, politicari i pojedinci ispricati svoje price o išcekivanju snijega i hiljada sportista i turista, o caroliji koja je u Sarajevu vladala tokom trajanja Zimskih olimpijskih igara, o kasnije propuštenim šansama da se Sarajevo postavi u poziciju nezaobilaznog zimskog sportskog centra svjetskog glasa što je nakon ratne devastacije i život simbolicno potvrdio time što je vjecna olimpijska vatra na Vracama vjecno ugasla, mi cemo se osvrnuti na jedan drugi aspekt igara koji zasigurno niko od njih nece ni spomenuti – osiguranje.
Da nije bilo snijega, ili da se dogodila neka druga nepredvidena okolnost koja bi prouzrokovala otkazivanje ovog velicanstvenog dogadaja, gubici po organizatora i sponzore i mnoge druge sudionike bili bi izuzetno veliki – makar te 1984. godine cijena održavanja ZOI u Sarajevu nije ni izbliza bila tolika kao što su koštale kasnije i ljetne i zimske olimpijske igre, a još se sjecamo ekstravagancije olimpijada u Pekingu i Londonu, i pratimo informacije o novcu utrošenom za pripremu predstojecih ZOI u Sociju u Ruskoj Federaciji.
Za ono vrijeme, za one okolnosti, ipak je to bio znacajan novac. I kao što su se pripreme za XIV ZOI odvijale godinama, tako je razmišljanje i priprema za osiguranje zimskih olimpijskih igara pocela puno ranije. Tadašnji ZOIL Sarajevo je u saradnji sa Bosna Re i londonskim brokerom IRBL napravio Projekt osiguranja i reosiguranja ZOI 1984. u Sarajevu još u septembru 1981. godine.
Tim projektom je obuhvaceno i osiguranje od otkazivanja ovog sportskog dogadaja, prema zahtjevu Organizacionog komiteta XIV
Zimskih olimpijskih igara 1984., na 40 miliona USD. Tih 40 miliona USD je zavisilo od toga hoce li hiljade, milioni, milijarde pahulja pasti na olimpijska borilišta ili ne.
Znamo da je snijeg pao na pocetku XIV ZOI te 1984. godine. Najave su da ce snijeg pasti i u februaru ove godine.
A u znak sjecanja na prikriveni doprinos osiguranja i reosiguranja održavanju te sportske manifestacije tadašnjih ZOIL Sarajevo, Zajednice reosiguranja Bosna Re, brokera Harris & Dixon preko njihove firme International Reinsurance Brokers Limited iz Londona te njihovih generalnih direktora gosp. Bože Tadica (ZOIL Sarajevo), gosp. Zije Filipovica (Bosna Re), gosp. Richarda Drummond-Murraya (IRBL), koji su skupa sa svojim saradnicima Jusufom Jakubovicem (ZOIL Sarajevo), Dobrosavom Ogrizovicem (IRBL), Kemalom Jašarevicem (Bosna Re), te gosp. Slavkom Flisom iz Sava Re i ostalima ovaj izuzetno kompleksni zadatak obavili profesionalno i efikasno, te kao naš skromni prilog obilježavanju 30-godišnjice održavanja, objavljujemo na našoj stranici dokumente vezane za to osiguranje i reosiguranje.
Zahtjev organizatora za osiguranjem
Projekat osiguranja I reosiguranja ZOI 1984 godine u Sarajevu
